Shaco na gostovanju u Fruktffusenu

Glanca se crna mečka. Svjetla Fruktffusena blješte. Shaco je spreman, Miriše na vegetu i lemur. Šator je napuhan gajbe su postavljene, Biće visok, bit će ljep. Vidjet će ga i koke koje nisu obukle štikle ovaj put. Ovaj put neće bit greške. Harmonikaš je dobar zdrav vjerski osvješten ne pije ne puši samo poneku lajnu povuče. Oči mu se sjaje biće slika na fejsu. Biće u novinama, biće skandala i belaja. Letjet će flaše, šmrkat će sa silikona, pit će iz bidona. Kad se popne na gajbe i kad raširi ruke, kad laser opizdi bubnjara u oko i progori mu palicu, kad zakuka zuboboljom najgorom. Ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooojjjjjjj..... Kad prospe tegobu i arlauk ranjenog vepra na užarenu masu šupljih zuba. Kad užarena masa počne da arlauče međusobno, Kad poteku suze i lafo vodootporne maskare i naprave jedno crno duboko blato tipa Max Factor 3000. Sve je to Shaco vidio u snu o slavi u snu gdje su lajne masne i debele, gdje su žene plastične i glupe. Sve to... ops vrijeme je da pjeva. Penje se na gajbe. Gleda sa balkona. Nevidi nikog. Niko nevidi njega. Bubnjara k'o u snu opizdi laser u oko. Ljut je, zgrabio je Džezvian ćinelu i zavitlao je u masu. Dole vrisak, pucnji, psovke na nacionalnoj osnovi, psovke na familijarnoj osnovi, autopsovke. Šator se ljulja, Armonikaš izlazi naprijed razvlači osmjeh i mjeh Shaco skače po gajbama da vidi masu i da masa vidi njega. San je spreman da se ostvari. Lete grudnjaci gaće garape priglavci opanci i silikonski umetci. Shaco je zatrpan ženskom intimom. Gajba puca Shaco propada u paklu garderobe. Nasmijan je i guta ga vrtlog opanaka i priglavaka. Zbunjeni starosedioci Fruktffusena stoje po strani i gledaju kolektivnu patnju. Iz šatora teku: krv, suze i vosak iz ušiju i blato od maskare Max Fraktor 3000. Jedan zbunjeni stanovnik Fructffussena zapitkuje drugog. Šta se tamo zbiva. Ovaj drugi mudar je i star. Vidio je svašta u životu. Odgovara mu. Dies ist die Essenz des Balkans.

Visoko motivirajući folk song.

> Hoćes da ti napišem visoko motivirajući folk song?? >
> Hoću.
> Eo...
 > Kreatiivna faaaaazaaaa ko iz oluka teeećeee, burek mir'še kao poljsko cvjeeeeććeeee Moja draga izmještena djecu uči a ja znadeeeeeem da bi rado bilaaa kućiiii. ------------------------------------------ -- sad ide harmonika solo, -- onda prelaz na sintichu, -- a onda opjet rejfren... ------------------------------------------
> Kreativna faaaazaaa ko iz oluka teeećeeeee burek mir'še kao poljskooo cvjeeeeććeeee

Onda Shaca izadje najprijed i ka'e "ajmo svi sad!!!" -------------------------------------------
> Burek mir'šeee kaoo poljsko cvjeeeeećeeeeeeeeee......
masa se talasa
koke ga zasipaju grudnjacima tamponima i opancima, kako to vec ide
Shaca okreće mikrofon u raju
pogađa ga silikonska porteza u narodu poznatao kao sisolift lijeva.
Shaco je razdragan harmonika se pushi silikon se topi...
Mislim da imamo fit.

Zna da bude vruće ovdje

A fino kaže mudra izreka Ostajte ovdje sunce tuđeg kraja neće vas grijati ko ovo. I fakat ovo zaljepilo za nebo a grad i onako ima konfiguraciju pretis-lonca. Specijalitet kuće bosanac ispod sać a. A u pretisu svi pukli ko kukuruz i odljepili ko džon sa cipele. Kupio sam danas desitilovane zvake. Svakog jutra oko 11 žvake ispare i onda se preko noći kondenzuju u onoj plastičnoj kutijici. Nakon mjesec dana ovako divne klime dobijete Orbit prepečenicu. Onda će da padne veče i selo će opet da procvjeta festivalskim sjajem. Delegati će da se slikaju. Naši vrli lelemudi će da se smješe i kad grmi i kad ih slikaju. Onda će da se glupiraju sa kolonama pod pratnjom isto tako važnih al niže rangiranih lelemuda s rotacijama. Cijelo selo će da liči na jedan osrednji Blue Oyster Bar negdje u gradu anđela. Pod rotacijama i uniformama. Svako će da se drži za svoj pendrek i osjeća važno i nezamjenjivo. A ja odo idem da snifam isparenja orbita nebil mi se barem glava iznutra smrzla dok ne zapadne ova zvizda. Natrpat ću vate u uši i sjest u termos. Sunce tuđeg kraja neće vas nikad tako grijati ko ovo domaće zaljepljeno za nebo, žvakom.

Prokletstvo srednje klase koja nije iz Srednjeg.

Oko mene su sve neki self made ljudi. Potpuno mi je normalno da ljudi bez kuce, mace, miša i štakora počinju sve od nule. Da postanu neko i da postanu poštovani. Osim što nikome od njih nije pošlo za rukom da se utrpa u neki familijarni styling svi su kao takvi jedno veliiiko krdo crnih ili barem sivih ovaca svojih familija. A familije. Na Balkanu familije su klanovi i veze i sistemi i Familije su ti sve. Bolje budi državni neprijatelj broj 1 nego familijarni neprijatelj broj 5. Državu možeš promjeniti familija je svuda oko tebe pa makar bio na Grendlandu. E pa moja familija je jedan vrlo zanimljiv etno nacionalni kulturološki i ego-triperski eksperiment da kada bi mi neko rekao da sam nastao kao eksperiment kloniranja bukve i cigle eksplopdirao bih od sreće. Kada bi se tu u kombinaciju ubacio i kakav medvjed pojasnio bih svoje divljačke nagone da sve potjeram i otjeram znate već gdje. No biće da medvjeda kao takvog nema u kombinaciji. A prijatelji?? Moji su se sa svim prijateljima posvađali. Oko glupih kafanskih intelektualnih šupljana zbog lošeg zvekana i još gore meze (a fino je djed moj govorio da intelektualci moraju jesti na mjestima za gospodu), te oko još glupljh stranačkih i vanstranačkih talova. I oko principa.... E taj princip. Kako to nevoooliim. Principi u mojoj kući rastjeraše svu prijatelje a princpe ovdje na Balkanu nije zdravo poštovati. Što imaš više principa to imaš manje prijatelja. A što imaš manje prijatelja to se teže možeš držati principa jer principi traže određen nivo uspješnosti a toga nema kada nemaš prijatelje koji ne drže do principa. Jel samo ja vidim ovdje neki paradoxxxxx. Tako se to sve izvrti u krug. Crne ovce su još jednom pale kroz dimnjak i slomile nogu na plemenskim odnosima i sada su postale još crnje. Sada su sve crne ovce krdo sa principima i bez familije. Predlažem im a i sebi da budemo prijatelji. Svi smo odavno pobjegli od plemena i poglavica i sada smo svako za sebe slobodni indijanci. Klonirane Hiawate i Mohikanci. Ima nas svuda po planeti i glođu nas tuđe familije koje između sebe nikada nisu ratovale. Jel se samo meni čini ili i vama ponekad predstava Hamleta izgleda kao jedna od familijarnih korida.

Oću da budem buđavi kefir

Čekaj. I opet papir pa čekaj potpis pa pečat pa opet papir zbog zahtjeva za potvrdu. I smrtni list ovdje kasni. Kefir postane sir dok dođe do rafe. Euro-krem postane euro-blok. Euro-blok postane Brinkmanova cigla. Godo je popustio pred majkom prirodom i nije povukao vodu. Sad Čekanje smrdi. Gustav je za nas hiperaktivni kreten. Na fascikli mi se nafatila memla. Gljiva će mi pojest dokaz da sam pametan. A onda opet čekaj papir pa potvrdu pa potpis pa ovjeru pa pečat i onda uvjerenje o zahtjevu za potvrdom o riješenju. I sve tako dok ne poglupim do kraja. Onda ću da uzmem i da narežem kefir na kriške pa ću da izmrvim salamu , i da bacim to sve gavranovima jer njih boli perje oni žive 210 godina. Oni imaju vremena. U slijedećoj inkrinaciji hoću da budem Kefir pa bar jednom da nekome ogadim dan.

Hrak u zrak

Često se u zadnje vrijeme sjetim filma Rane i scene gdje Miki Manojlović koji živi u ratu sa cijelim komšilukom pokušava da pljune prema komšinici sprat iznad kroz svoj otvoren prozor. Namjera je bila iskrena no gravitacija čini svoje. Svaki pokušaj mu se razlije po bijesnom licu.

A što je sa svako malo sjetim te scene. Zato što kada pokušavaš da pljuneš u nebo moraš da pljuneš jako visoko.Moraš da pljuneš tako jako i da tim pokušajem dosegneš orbitu. Barem nas fizika i osnovna škola tome naučila. Ako to ne uradiš kako treba uz gravitaciju naravno slijedi i sramota. Možda je bolji pokušaj pljunuti oblak. Sramotu će prikriti kiša ako oblak bude sažaljiv i dobre volje. A ako ne sramota je opet neminovna.

I opet zašto se ja svakih malo sjetim ove scene. Zato što gdje god se okrenem i pogledam vidim ljude mokrih lica koji su pljunuli sami na sebe. I svi su, bijesni, punih džepova, skupih auta i oprani vlastitom sramotom. Možda bi trebali ponovo u školicu da uče fiziku, da nauče da svaki put kada nešto baciš u zrak mora da padne brzinom 9,81m/sekundi na kvadrat, i uvjek će pasti.
No ono što bi uistinu stvarno ali baš stvarno trebali da nauče dolazi iz predškolskog odgoja. E to što bi trebali da nauče je da nije pristojno pljuvati .
I zašto ja sad pišem o tome. Zato što ih gledam svaki dan kako se zaklinju na ovo na ono, Na mrte i žive na principe, patriotizme, prava, demokratije, čast , moral, vjeru, narod, naciju, familiju, državu, pravdu,  I nakon što se tako iskreno zakunu pljunu u zrak i u to čime se kunu.

I sve je toliko usrano i upljuvano od silnog zaklinjanja i pljuvanja po zraku i samima sebi. Zar se nikome ne gadi???

I ono što naj više čudi.

NE STIDE SE.

Zen za 2012

Jedna zen mudrost

Hiljadu zašto - hiljadu nako