11541

Liči na rijeku.
Rijeka od crvene plastike.

A kada se pogleda odozgo
Samo crvena tacka
Kao crveni patuljak. Ono sto ostane od supernove.
Samo se nevide plave linije.
Plave linije su oni koji su otiisli sa plavim kartama UN a.
Oni koji su otisli sa plavim avionima.
U svijet.
U prostor.
Svaki čovjek je zvijezda.
Jer je sačinjen od zvijezda. Od prašine supernove.
Iza koje ostane crna rupa.
Kao na karti svijeta koju su neoprezni progorili cigarom. I koja smrdi
I kroz koju se nevidi sutra.
Ništa  osim kariranog stoljnjaka kafanskih pregovora.
Oglodanih kostiju bogovske meze.

Na kraju.
u 5
Idem da ostavim neki cvijetak
Red je

Strašni Plan

Idem kući.
Spavam.
Spavam.
Probudim se.
Gledam nešto glupo i euristično.
Jedem.
Gledam nešto glupo.
Ćelije radosno odumiru.
One sive najviše.
4 Ćelije po frame u.
Glupost me raduje.
Sve sam sretniji gradjanin Evrope.
Ovim tempom trčim u progress a nekada mi se tako zvao
usisivac.

Bišču se

I tako se ljudi bisću u kafani. Penzioneri jebavaju konobare.
Umaču proteze u kafu i kradu šećer.
Garant kući prave rakiju od njega.
Ja zamišljam kako palijam Godota bezbolnom palicom, a bebe ispadaju.
Bitno je da su zdrave i da su pinky.
Pica miriše al nece me ponovo zajebat.
Možda napišem roman.
U kiseloj je izlapio zadnji mjehurić.
Sve priče o Balkanu su u stvari basne i životinje u njoj su uglavnim razne vrste i svrhe majmuna.
Eno malom ispade pica sad ce majka pljunut i otrest mrve.
Salmonela nece spasti.
Još jedan konobarski kolaps.
Čučnuo mu kapuchino.
Biće da je do mljeka.

Pica se otima

I tako borba s picom napreduje. Na kraju će je žrtvovat ko kurban jer joj s kineskim nožem nemože ništa. Kafanom je prošao Uri Geller i omekšao sve što je od pleha. Čips pruža otpor.
Žena ga gleda i pita se kad ce je vodit na meso. On mašta o karburatoru za jugu i paknama koje traju više od dva mjeseca.
Da li da kažem bebe i dalje ispadaju i bitno je da su healthy i pink..
A ja
Ja sam
Limburg Limunibus.

Snapshot 6 popodne T.K.

A onda će spore da se razmile po blijedo zelenom pvc u. Ličit će na DDR samo nigdje neće biti Trabanta.
Neonska plafonjera posivljuje.
Bebe su u inkubatorima sa zatamnjenim staklima.
Tendenciozno su ćelave samo još nemaju kajle.
Silikoni će doći kasnije.

Pada veče.

Cajke se plastificiraju
Utoke se repetiraju
Kajle se poliraju.
Biće oštro.
Srećom odlazim.
So ostaje.

Lagumdžijine Kukavice

Nekada davno u doba strašnog komunizma postojali su oni strašni vicevi zbog kojih vas pojede crveni komunistički mrak. Tako je na pr. jedan od takvih viceva bio i onaj kao kviz pitanje koji gradovi bivše Yuge nikad neće dobiti ispred imena prefix Titovi? Dakle za one mlađe nekada su postojali nazivi kao Titov Drvar Titovo Velenje Titov … . Naravno ti gradovi su bili Jajce i Sisak. Legende govore da se za takve viceve robijalo i da se zbog njih išlo na štucanje kamena na jednom nudističkom otoćiću.

Danas ja nešto pogledavam ovu našu političku elitu i zamišljam kako bi to danas izgledalo?
Zamislite naše slavne gradove sa imenima Lagumdžijine Kukavice ili Tihićevo Okruglo, Radončićev Kakanj.
Danas, kad neko napravi vic sa sličnom tematikom ide umjesto na robiju pravo kod Gojka na jagnjetinu. Zašto na jagnjetinu?  Pa evo da pojasnim. Dakle pošto počini krivično djelo "krivoustog krivokletstva" što bi moj stari volio reć, automatski biva u sukobu sa zakonom. Onda kao takav biva i osuđen na 10 godina robije a pošto kod nas nema zatvora postaje u najmanju ruku samo politički disident pa samim tim automatski dobija i poziciju u vlasti. Uopšte naravno nije bitno to što je prije ovog kriminalnog belaja ukrao plehani most kod Tihićevih Živinica te ga prodao u friško željezo. Kao osoba s takvim sklonostima naravno mora da uđe u politiku te se onda janjetina kod Gojka smatra samo kondicionom pripremom za buduće glodanje budžeta i ostale lične i političke dužnosti.
Evo ja se sada skromno prijavljujem za učestvovanje u političkom životu kao bitno političko tijelo i mozak našeg naroda i društva. Vic sam već napravio samo da još postanem nešto politički naopako.
Eh da i u tom komunizmu sam se baš napatio.
U školu sam išao sa djecom koja su slušala Bross i nosila farmerke pop 84 dok sam ja kao pravi izrod slušao KUD Idiote i Clash. Mrzio sam i moralne autoritete kao što su bili Lepa Brena i onaj s fazonom na frizuri. Još kao Titov Pionir sam nekad u trećem razredu izgubio maramu a na slikanja sam išao sa nekakvim alternativom od crvene svile vjerovatno odfikarene sa zastave sa mjesne zajednice. Stara mi je preživljavala traume jer nije bilo nigdje za kupit crnih pantola pa sam dobio nešto što je bilo sašiveno od čohe za bilijar istina tamno plave i dobro se sjećam da je strašno svrbilo. Vjerovatno sam nekad i rekao svojoj staroj “Mama svrbi me ovaj komunizam”  Dakle još kao mali sam imao sukob sa komunizmom. Čak sam I pjesmu "Jedina moja " od Divljih Jagoda u refrenu pjevao "Djevojko u sukobu s Titom" mada nisam nikada skontao kako to da oni nisu zaglavili murije.
Iz svega priloženog a kako priliči jednom budućem političaru mogu da dam sljedeća obećanja.

Kao budući član političke elite narodnim masama svečano obećavam da se neću ugrađivati u talove više od dogovorenog mahanja od 10%.
Da neću graditi vikendicu / kuću / vilu/ golf teren na Poljinama da nebih kome od već naseljenih pokvario vidik na livadu i stado.
Da ću svjesno i namjerno upropastiti svaki pokušaj ovih naroda da izađu iz nacionalnih krda lokalnog karaktera i da se pridruže velikom i agresivnom, nemoralnom krdu EU.
Da ću vjerno usmjeravati svoje ovce u glupost i upoznati ih sa najvećim dubinama gluposti na njihovoj koži.
Brinuću se i za kulturu i da novi direktor muzeja bude pametniji od tostera ali ne i od planktona. I naravo:
Da ću uvjek biti ljep i skockan gdje god me budu slikali po inostranstvu da nas nebi brukao i blamirao.
Za uzvrat samo tražim malo vaših glasova na izborima i da se selo Lješevo nazove Limburgovo Lješevo.