Oću da budem buđavi kefir

Čekaj. I opet papir pa čekaj potpis pa pečat pa opet papir zbog zahtjeva za potvrdu. I smrtni list ovdje kasni. Kefir postane sir dok dođe do rafe. Euro-krem postane euro-blok. Euro-blok postane Brinkmanova cigla. Godo je popustio pred majkom prirodom i nije povukao vodu. Sad Čekanje smrdi. Gustav je za nas hiperaktivni kreten. Na fascikli mi se nafatila memla. Gljiva će mi pojest dokaz da sam pametan. A onda opet čekaj papir pa potvrdu pa potpis pa ovjeru pa pečat i onda uvjerenje o zahtjevu za potvrdom o riješenju. I sve tako dok ne poglupim do kraja. Onda ću da uzmem i da narežem kefir na kriške pa ću da izmrvim salamu , i da bacim to sve gavranovima jer njih boli perje oni žive 210 godina. Oni imaju vremena. U slijedećoj inkrinaciji hoću da budem Kefir pa bar jednom da nekome ogadim dan.

Hrak u zrak

Često se u zadnje vrijeme sjetim filma Rane i scene gdje Miki Manojlović koji živi u ratu sa cijelim komšilukom pokušava da pljune prema komšinici sprat iznad kroz svoj otvoren prozor. Namjera je bila iskrena no gravitacija čini svoje. Svaki pokušaj mu se razlije po bijesnom licu.

A što je sa svako malo sjetim te scene. Zato što kada pokušavaš da pljuneš u nebo moraš da pljuneš jako visoko.Moraš da pljuneš tako jako i da tim pokušajem dosegneš orbitu. Barem nas fizika i osnovna škola tome naučila. Ako to ne uradiš kako treba uz gravitaciju naravno slijedi i sramota. Možda je bolji pokušaj pljunuti oblak. Sramotu će prikriti kiša ako oblak bude sažaljiv i dobre volje. A ako ne sramota je opet neminovna.

I opet zašto se ja svakih malo sjetim ove scene. Zato što gdje god se okrenem i pogledam vidim ljude mokrih lica koji su pljunuli sami na sebe. I svi su, bijesni, punih džepova, skupih auta i oprani vlastitom sramotom. Možda bi trebali ponovo u školicu da uče fiziku, da nauče da svaki put kada nešto baciš u zrak mora da padne brzinom 9,81m/sekundi na kvadrat, i uvjek će pasti.
No ono što bi uistinu stvarno ali baš stvarno trebali da nauče dolazi iz predškolskog odgoja. E to što bi trebali da nauče je da nije pristojno pljuvati .
I zašto ja sad pišem o tome. Zato što ih gledam svaki dan kako se zaklinju na ovo na ono, Na mrte i žive na principe, patriotizme, prava, demokratije, čast , moral, vjeru, narod, naciju, familiju, državu, pravdu,  I nakon što se tako iskreno zakunu pljunu u zrak i u to čime se kunu.

I sve je toliko usrano i upljuvano od silnog zaklinjanja i pljuvanja po zraku i samima sebi. Zar se nikome ne gadi???

I ono što naj više čudi.

NE STIDE SE.

Zen za 2012

Jedna zen mudrost

Hiljadu zašto - hiljadu nako